Djeca Benina

MOJA CIGLICA ZA AFRIKU!

Kako je to sudjelovati u spašavanju života jednoga djeteta? Misliš li da je to tebi nemoguće?
Znaš li da upravo ti možeš spasiti više dječjih života? Samo malo tvoje dobre volje može spasiti više dječjih života od sigurne smrti.
Znaš li kako?
Tako da se odrekneš samo jedne kave ili samo jedne čokolade ili samo jednoga soka…
Upravo tih desetak kuna treba za jednu ciglicu dječjega sirotišta u Africi. Jer nitko ne može sam izgraditi kuću za pedesetero djece koji nemaju roditelje.
Ali – zajedno možemo. Zajedno s tobom, zajedno s drugima – možemo sakupiti mnogo ciglica za sigurne zidove dječjega sirotišta.

To se sirotište gradi za pedeset djevojčica, djevojčica koje bi umrle od gladi i zapuštenosti, same na ovomu svijetu – jer se o njima nema tko brinuti.
S našim ciglicama one ne će postati ropkinje u tvornicama u kojima djeca rade najteže poslove, gdje ''melju'' kamen udarajući rukama jednim kamenom u drugi, i to na +50º C. Da, to smo osobno vidjeli.
Da, vidjeli smo i djecu koja umiru od gladi ili od uboda komaraca.
Da, ne možemo pomoći svakomu djetetu, no možemo početi s ovih pedeset djevojčica.
Ima li ljepšega osjećaja od onoga da smo sami doprinijeli spašavanju dječjih života, spašavanju 50 djevojčica?!
To sad možeš učiniti!
Trebamo te. Trebamo tvoje anđeosko srce. I još mnogo takvih srdaca u Hrvatskoj.
Potrebno nam je 67 500 ciglica za izgradnju sirotišta. U svakoj su ciglici od 10 kuna troškovi temelja, krova i pokućstva za djecu. Mi smo započeli graditi – ciglicu po ciglicu!
Možeš li nam pomoći pa makar i jednom jedinom ciglicom?

DONACIJE


Djeca više ne mogu čekati! Zašto im pomoć ne dolazi?

Dana 22. listopada 2010. u svijet je odaslana vijest da je Benin zahvatila elementarna nepogoda.

* poplave su zahvatile dvije trećine zemlje, a utjecale su na život 680 tisuća ljudi.
* Desetine poginulih, tisuće i tisuće uništenih kuća. U izbjeglištvu je 150 tisuća ljudi – svi su ostali bez svojih kuća.
* Zbog poplava školu ne može pohađati 115 tisuća djece. Zahvaćeno je 425 škola koja imaju teža oštećenja.
* Strah od kolere raste.

Je li to samo još jedna od tužnih statistika? To se dogodilo tamo negdje u Africi?

NE! Dogodilo se u selu Bembe. U selu gdje su, u kolovozu 2010., ljude (koji tada nisu znali da će osnovati ovu udrugu) dočekali sa nevjerojatno srdačnom dobrodošlicom. Još uvijek su nam živa sjećanja na zajednička druženja, na radost pokazanu cijelim bićem: dušom – pjesmom i tijelom - plesom. Tada smo poželjeli da u blizini tog sela pokrenemo izgradnju dječjega doma, za djecu bez jednoga ili oba roditelja.

Danas, desetak tjedana nakon našega posjeta – to selo više ne postoji. Nema ga. Preživjeli su u izbjeglištvu, a naša je želja da pomognemo – još veća. Sada znamo da moramo početi djelovati što prije. Mi smo tamo doista potrebni. Tek je ostala koja kuća, a tamo se kuće teško i dugo – godinama – podižu, a nestaju u trenutku. Uvjeti života koje smo zatekli u kolovozu, nezamislivi su za naše prilike - gotovo nemogući, neprihvatljivi – reklo bi se!

Ipak, tamo se živjelo! A sada?

Svjetske organizacije strahuju od epidemije kolere i malarije. Dosada je registrirano oko 850 slučajeva kolere.

Djeca umiru!
POMOĆ IM JE POTREBNA ODMAH SADA!